Rusi su porušili ukrajinski grad! ‘Sve rusko mi se gadi, ubili su mi sina!’ Civili su oteti, stanovnici smatraju da su u masovnoj grobnici!

“Gotovo da više ne postoji”, izjavljuje gradonačelnik Vovčanska, industrijskog grada koji je potpuno uništen u ruskim napadima, čije razmere su šokantne čak i za područja smrti istočne Ukrajine, prenosi agencija AFP.

– Devedeset posto grada je uništeno – ističe gradonačelnik Tamaz Gambarašvili, viši čovjek u uniformi koji vodi ono što je preostalo od Vovčanska iz Harkiva, glavnog grada regije, udaljenog sat i po vožnje.

– Neprijatelj nastavlja s brutalnim granatiranjem – dodao je.

Prema analizi satelitskih snimaka nezavisnog obaveštajnog kolektiva otvorenog izvora Bellingcat, šest od deset zgrada u Vovčansku potpuno je uništeno, dok je 18 posto delimično uništeno. Međutim, razaranja su mnogo ozbiljnija u centru grada koji je sravnjen severno od reke Vovča.

Agencija AFP i Bellingcat su se udružili kako bi ispričali priču o tome kako je, zgradu po zgradu, cijeli grad izbrisan s mape u samo nekoliko nedelja – i kako bi prikazali ljudske žrtve.

Sama brzina razaranja prešla je čak i onu u Bahmutu, gradu u Donbasu gdje su se dogodila neka od najbrutalnijih ubistava tokom rata, rekao je za AFP ukrajinski oficir koji se borio u oba grada.

– Bio sam u Bahmutu i znam kako su se tamo odvijale bitke. Ono što je trajalo dva ili tri meseca u Bahmutu, u Vovčansku se desilo u samo dve nedelje – tvrdi poručnik Denis Jaroslavski.

Vovčansk je pre rata imao gotovo 20.000 stanovnika. Sada ostaje samo u sjećanjima preživelih koji su uspeli da pobegnu.

– Pored fabrika, grad je imao medicinsku školu, tehnički fakultet, sedam škola i mnoge vrtiće. Imali smo čak i radionicu koja je izrađivala kočije za filmove. Bili smo zanimljivi, na svoj način – govori Nelija Strižakova, direktorka biblioteke, za AFP u Harkivu.

Uz to, postojala je regionalna bolnica obnovljena 2017. godine uz gotovo deset miliona evra njemačke pomoći, crkva koja je bila puna tokom vjerskih praznika i velika tvornica hidrauličnih mašina. To je nekoć bila ekonomska srž grada, dok se za njene ruševine sada bore obje vojske.

Ruska vojska je brzo zauzela Vovčansk nakon invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, ali ga je Kijev vratio u munjevitom kontranapadu tokom te jeseni. I pored svakodnevnog ruskog bombardovanja, situacija je bila relativno mirna. Tada se 10. maja dogodilo nešto sasvim drugačije.

Iscrpljena nakon višesedmičnih teških borbi 100 kilometara južnije, ukrajinska 57. brigada pregrupirala se blizu Vovčanska kada je jedna od njenih izvidničkih jedinica primijetila nešto neobično.

– Opazili smo dva ruska oklopna transportera koja su prešla granicu – prisjetio se poručnik Jaroslavski, koji je predvodio jedinicu.

Ova vozila bila su uvod u jednu od najintenzivnijih ruskih ofanziva od početka rata, pri čemu je Moskva poslala nekoliko hiljada vojnika na grad.

– Nije bilo nikakvih utvrđenja, rovova niti mina koje bi usporile njihovo napredovanje – navodi Jaroslavski, još uvijek ljut na “nemar ili korupciju” koji su omogućili da se to dogodi, piše AFP.

– Približno 17.000 ljudi izgubilo je svoje domove. Kako? Zato što nije bilo izgrađenih utvrđenja. Mi danas kontrolišemo grad, ali to što kontrolišemo je samo hrpa ruševina – ogorčeno ističe 42-godišnji oficir.

Predsednik Volodimir Zelenski otkazao je svoj put u inostranstvo kako bi se hitno vratio u Harkov, priznajući da se ruska vojska probila između pet i deset kilometara u dubinu Ukrajine. U međuvremenu, stanovnici Vovčanska su doživljavali pravu noćnu moru.

– Rusi su počeli bombardovanje – sjeća se Galina Žarova, koja je živjela u Stepovoj ulici 16A, stambenoj zgradi koja je sada pretvorena u ruševine, što su potvrdile fotografije koje su analizirali Bellingcat i AFP.

– Bili smo na prvoj liniji fronta. Niko nije mogao doći i evakuirati nas – dodaje 50-godišnjakinja koja sada sa svojom porodicom živi u studentskom domu u Harkovu.

– Sišli smo u podrum. Sve zgrade su gorele. Bili smo nagurani u podrumima gotovo četiri nedelje, do 3. juna – izjavljuje njen suprug Viktor (65).

Na kraju su odlučili da pobegnu pešice.

– Dronovi su leteli oko nas kao ose, kao komarci – prisjeća se Galina.

Hodali su nekoliko kilometara pre nego što su ih spasili ukrajinski volonteri.

– Grad je bio predivan. Ljudi su bili divni. Imali smo sve. Niko nije mogao ni da zamisli da ćemo za samo pet dana biti izbrisani s lica zemlje – uzdiše bibliotekarka Strižakova.

U njenoj biblioteci u ulici Tohova broj 8 u dimu je nestalo 125.000 knjiga.

Više od polovine porodica u istočnoj Ukrajini ima rodbinu u Rusiji. U Vovčansku, pre nego što je 2014. rat u regiji Donbas započeo, ljudi su svakodnevno prelazili granicu i odlazili u kupovinu, a Rusi su dolazili na gradske pijace.

– Postoji mnogo mešovitih porodica. Roditelji, deca, svi smo povezani. A sada smo postali neprijatelji. Nema drugog načina da se to kaže – primjećuje Strižakova.

Rusko ministarstvo odbrane nije odgovorilo na upit AFP-a u vezi onoga što se dogodilo u gradu.

Gradonačelnik Gambarašvili, koji je ranjen u nogu dok je nadzirao evakuaciju grada, odmahnuo je glavom kada su ga pitali da proceni broj civilnih žrtava. Objašnjava kako je to “desetine, bez sumnje. Možda i više”.

U Vovčansku je 10. maja još bilo približno 4.000 ljudi, većinom starijih, budući da je većina porodica s decom evakuirana mesecima ranije.

Kira Džafarova (57) veruje da je njena majka Valentina Radionova, koja je živjela u ulici Duhovna br. 40 u maloj kući s predivnim vrtom, verovatno mrtva. Njihov poslednji telefonski razgovor bio je 17. maja.

“Sa 85 godina ne idem nigde”, bila je uporna njena majka. Satelitski snimci i svjedoci potvrđuju da je kuća potpuno uništena.

– Od tada znam da je gotovo – uzdiše Kira, koja je ostavila DNK uzorak za identifikaciju, ako i kada borbe završe.

Govori o posebno okrutnoj ironiji: Njena majka, ruska državljanka, preselila se u Vovčansk kako bi bila na jednakoj udaljenosti između svoje dvoje dece koja su se svađala.

Kira živi u Harkovu 35 godina, a pre dve godine postala je zvanično Ukrajinka. Njen stariji brat, koji podržava ruskog predsednika Vladimira Putina, ostao je u Belgorodu, rodnom gradu porodice, prvom velikom ruskom gradu s druge strane granice.

Kira, psihijatrica, sada ga naziva samo svojim “bivšim bratom”, dok ga AFP nije mogao direktno kontaktirati.

Volodimir Zimovski (70) se, takođe, vodi kao nestao. On je 16. maja odlučio da pobegne od bombardovanja u automobilu sa svojom majkom, suprugom Raisom i susedom. Zimovski i njegova majka su ubijeni, “najverovatnije od ruskog snajperiste,” kaže Raisa.

Usred kiše metaka, 59-godišnja pedijatrijska sestra jedva je izašla iz automobila kada su je zgrabili ruski vojnici i držali dva dana. Uspjela je pobjeći, sakrila se preko noći u komšijin podrum i na kraju pobegla kroz šumu.

Ispričala je svoju mučnu odiseju smirenim, odmerenim glasom, piše AFP, dodajući kako se čini da joj je sada važna samo jedna stvar: da pronađe tijela svog muža i svekrve i sahrani ih kako dolikuje.

Među preživjelima kruže glasine da su tijela koja su danima ležala na ulicama Vovčanska bačena u masovnu grobnicu. Gdje i ko ih je bacio, niko ne zna.

Šačica civila i dalje ostaje u Vovčansku. Oleksandr Garličev (70) tvrdi da je vidio najmanje tri kada se sredinom septembra vratio u svoj nekadašnji stan na biciklu kako bi uzeo stvari. Garličev je živio u ulici Rubežanskaja 10A, u južnom dijelu grada koji je bio relativno pošteđen. Otišao je tek 10. avgusta.

Preživjeli iz Vovčanska – pa čak i nekoliko njegovih zvaničnika – tiho se pitaju hoće li ikada biti ponovno izgrađen s obzirom na njegovu blizinu granici, bez obzira na to kako rat završi.

Kada su pitali Raisu Zimovsku hoće li ikada moći oprostiti ubici svog supruga, dugo je šutjela. Zatim je šapnula: “Ne znam, stvarno ne znam. Kao hrišćanka, da, ali kao ljudsko biće… Šta da kažem?”

Bibliotekarka Strižakova više ne može da se natera da otvori rusku knjigu, čak ni klasike, budući da joj je sin jedinac Pavlo poginuo u bici kod Bahmuta.

– Znam da književnost nije kriva, ali Rusija, sve njeno mi se gadi. Sina su mi uzeli, to je nešto…

(Kurir.rs/Aljazeera/AFP)