Lojanice, sveće, pale su se hiljadama godina prije Hrista. Po nekim procjenama, otkrivene su prije oko 5,000 godina. Tada su se ljudi povlačili u pećine ili prostorije da bi se molili uz plamen svijeće i tražili odgovore na pitanja te rješenja za svoje probleme i nevolje.
Velika promjena nastala je kada su počele da se koriste voštane svijeće u Evropi. One su gorile mnogo duže i stvarale su jače i čišće svjetlo. Pored toga, pružale su mnogo ugodniji miris od svijeća napravljenih od loja. Voštane svijeće su uglavnom korištene u crkvenim ceremonijama. Budući da su bile skupe, uglavnom su ih koristili bogatiji slojevi društva, dok su svijeće od loja bile najčešće korištene do XIII vijeka.
U ranom hrišćanstvu su paljene u čast Bogorodici. Svijeće su palili i sveti apostoli, kao i prvi Hristovi sljedbenici, kada su se okupljali noću da propovijedaju Božju riječ, mole se i lome hljeb. Ta višemilenijska tradicija je sačuvana do danas, te svijeće palimo iz sličnih razloga.
Paljenjem svijeće stvara se posebna atmosfera, a plamen svijeće nam pomaže da se povežemo sa svojim mislima i emocijama u tom trenutku molitve. Osjećamo da nas svijeća svojim plamenom obasjava ljubavlju, toplinom i iscjeljujućom energijom. Čak i oni koji gledaju plamen u tuzi, boli ili strahu osjećat će olakšanje.
Paljenje svijeća u crkvi je dio službe, to je prinošenje žrtve Bogu. Svijeća nas podsjeća na naše krštenje, sklapanje braka, a služi se i na pogrebnim obredima, podsjećajući nas da ćemo i mi jednog dana ležati okruženi sa četiri svijećnjaka. Jedan pogled na crkvenu svijeću može probuditi najdublje misli o životu i smrti, o grehu i pokajanju, o tuzi i radosti.
Svijeće koje vernici kupuju u crkvi, kako bi ih postavili pored ikona, imaju višestruka duhovna značenja:
1. Sveća simbolizira dobrovoljnu žrtvu koju vernik prinosi Bogu i Crkvi, pokazujući spremnost na poslušnost i stremljenje ka duhovnom uzdizanju.
2. Svijeća je svjedočanstvo vjere i predanosti Božanskoj svjetlosti, toplini i plamenu ljubavi prema Gospodu ili Svetitelju pored čijih ikona je postavljena.
3. Upaljena svijeća je znak ljubavi i blagonaklonosti prema onome za koga se pali. Bez ove ljubavi i blagonaklonosti, svijeća gubi svoje duhovno značenje.
Konačno, sveće treba kupovati samo u crkvi u kojoj se molimo. Nije preporučljivo donositi svijeće kupljene van crkve i postavljati ih pred ikone. Sveta i poštovanja dostojna svijeća je ona koja je kupljena u crkvi, kao žrtva Bogu. Sveće koje su donesene u crkvu, a kupljene izvan nje, ne predstavljaju istu žrtvu i značenje.
Izvor: ( www.kurir.rs / MojaTV.rs )