Džihadisti i pobunjenici koji su zbacili s vlasti sirijskog predsednika Bašara al-Asada kažu da žele da izgrade zemlju jedinstva u kojoj svi mogu da žive ravnopravno i srećno.
Međutim, posle skoro 14 godina krvavog građanskog rata, sprovođenje tog ideala u praksu neće biti lako, a pitanje je koliko oni to stvarno iskreno i žele. Najverovatnije je to utopijska zamisao u distopijskom pejzažu Sirije.
Za kurdsku manjinu u Siriji, najbližeg američkog saveznika, borba za novi poredak ulazi u potencijalno još izazovniju i težu fazu.
Tokom građanskog rata u Siriji, kurdski borci su se odbranili od niza naoružanih frakcija, udružili su se sa SAD kako bi razbili Islamsku državu (ISIS/ISIL/Daesh) i stvorili autonomni region bogat naftom na istoku i severoistoku zemlje, nepriznat od strane Asada.
Džihadisti koji su umarširali u Damask tokom vikenda načinili su, prema pisanju AP, navodno, mirne korake prema Kurdima, ali su pobunjenici nasilno isterali kurdske borce iz istočnog grada Deir ez-Zora nekoliko dana nakon što su ga vladine sirijske snage napustile.
Na severu gospodari posebna pobunjenička frakcija Sirijska nacionalna armija (SNA) koju podržava Turska i koja se godinama bori protiv Kurda.
Borci ove frakcije osvojili su grad Manbidž, dok je Turska sve vreme pružala logističku i vojnu podršku u vidu vazdušnih napada na kurdske konvoje i kolone.
Udari su izvršeni i ovih dana nakon što je Ankara optužila Kurde da premeštaju teško naoružanje koje su prethodno zaplenili od vladinih sirijskih snaga. Kurdi već dugo računaju na apsolutnu američku pomoć tokom ovakvih izazova.
Oko 900 američkih vojnika nalazi se trenutno u istočnoj Siriji, gde sarađuju sa kurdskim snagama kako bi sprečili ponovno oživljavanje Islamske države, ali budućnost te misije biće dovedena u pitanje pod novoizabranim predsednikom Donaldom Trampom, koji je dugo bio skeptičan u vezi američke intervencije u Siriji.
Kurdi su jedan od najvećih naroda bez države u svetu. Sa oko 30 miliona stanovnika koncentrisanih u oblastima koje se prostiru na teritorijama Turske, Irana, Iraka i Sirije.
Oni su manjina u svakoj od ovih država i često su trpeli i trpe progon, što je podstaklo oružane pobune Kurda decenijama unazad.
U Siriji su formirali autonomnu oblast rano, još na početku građanskog rata. Nikada se nisu priklonili Asadovoj vladavini ili pobunjenicima koji su pokušavali da ga svrgnu.
Kada je grupa Islamska država zauzela trećinu zemlje 2014. godine, kurdski borci su pružili žestok otpor, posebno u bici za Kobane.
Oni su sekularni i uključuju žene u svoje redove. Dokazali su svoju hrabrost u ranim borbama protiv ekstremista, dobivši i podršku koalicije koju predvode SAD.
Formirali su vojnu formaciju poznatiju kao Sirijske demokratske snage (SDF), koja takođe uključuje u svoje redove arapske plemenske borce.
Uspeli su da proteraju i iskorene Islamsku državu sa velikih područja Sirije uz pomoć vazdušnih udara predvođenih SAD i zahvaljujući američkim specijalnim snagama. Kurdske snage su 2017. godine zauzele Raku, glavni grad ekstremističkog samozvanog kalifata.
Sada se suočavaju sa velikim problemom. Proturski pobunjenici nadiru iz pravca Manbidža; pod konstantnim su vazdušnim i artiljerijskim udarima turske vojske; u Raki, Kamišliju, Hasaki i delovima Deir ez-Zora, na istočnoj obali Eufrata dešavaju se demonstracije protiv kurdskih vlasti. Mogu se videti pobunjeničke zastave Sirije (sada već nove sirijske zastave) i pozivi da se Kurdi odatle povuku.
Uz sve to, oživljavanje Islamske države je pitanje vremena. Ćelije spavači ISIS-a su se već probudili u pustinji i spremni su da krenu u novo stvaranje kalifata, preteći možda čak i novim, ideološki bliskim vlastima Sirije.
(Kurir.rs)
KURDI U PROBLEMIMA