Priboj – Pogranična sela u Srbiji, nekada živopisna i puna ljudi, danas su gotovo prazna. Malo preostalih stanovnika u šali ističe da im sada umesto komšija na kafu dolaze medvedi i vukovi, jer ih je, za razliku od ljudi, sve više. Ovi planinci, poznati po svom duhovitom humoru, ne žele napustiti svoje domove. Selo Sastavci, koje se nalazi blizu granice Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, jedan je od preostalih življih mesta. Granice, koje su nerazumljivo postavljene, prolaze kroz domaćinstva, dnevne i spavaće sobe, pa čak i groblja. Stanovnici se često šale da se rakija pravi u jednoj državi, dok se kazan za pečenje postavlja u drugoj.
– Moja imanja su podeljena između Srbije i Bosne. Porez plaćam polovično, jednoj i drugoj državi. U našem selu ima mnogo specifičnih situacija zbog ove granice. Najinteresantnije je, recimo, na groblju. Jedan kamen predstavlja granicu. Sa desne strane je Srbija, a sa leve Bosna. To znači da su noge mojih preminulih roditelja sahranjene u Srbiji, dok su trup i glava u Bosni. Naša kapela je u opštini Rudo, dok naš sveštenik dolazi iz Priboja. Ovo su sve priče koje se tiču isključivo ovih pograničnih sela. Ima puno administrativnih poteškoća, ali ja tu živim od rođenja i navikli smo da sve prevaziđemo i normalno funkcionišemo, kaže Rajko Marković, jedan od meštana Sastavaca.
Teške muke Pribojaca započele su kada se raspala bivša Jugoslavija i ucrtala nova granica. Iako su čitavog života bili državljani jedne zemlje, nakon raspada, jedan brat se probudio u Bosni, a drugi u Srbiji.
– Račune za struju i ostale troškove plaćamo u Priboju, a poštar nam donosi poštu iz obe države. Nije ni njima lako, kuće su raštrkane. Ono što mi najteže pada je što je sve manje ljudi i djece u Sastavcima. Škola koja je nekada bila puna sada ima samo oko 15 učenika. Ovo je sudbina ovih udaljenih sela, dodaje Rajko.
Čak četiri puta pređu granicu na putu do Priboja
Biljana, Rajkova supruga, izgubila je posao i sada se bavi poljoprivredom, posjeduje jednu kravu čije mleko, sir i telad, kada ih ima, prodaje otkupcima. Teško je plasirati proizvode zbog geografskog položaja sela.
– Kada idemo u Priboj, moramo preći granicu čak četiri puta. Granični policajci imaju razumevanja prema nama, pa često ne čekamo u kolonama, ali put do Priboja traje duže nego što bi trebalo. Umesto pola sata, mi na granicama provedemo duplo više vremena. Bilo bi nam od velike koristi da imamo neku seosku zadrugu ovdje, kako bismo lakše plasirali naše proizvode. Ovako sve ide teže i sa preprekama. Mi smo naučili da živimo sa svim poteškoćama koje dolaze sa životom u pograničnim selima, ali se nadamo da će nadležni konačno obratiti pažnju i olakšati nam život, kaže Biljana.
Neki od stanovnika Sastavaca žive u Bosni i Hercegovini, ali su čitav svoj život radili u Srbiji, gde su i stekli penziju. Telefonski priključci i ostale usluge dolaze im iz susedne zemlje, a već su se navikli na povremene probleme sa signalom mobilnih telefona i roamingom.
– Ipak, bilo bi dobro kada bi se malo više obrati pažnja na nas, stanovnike pograničnih sela. Deluje kao da smo uvek zapostavljeni, retko nas obilaze političari iz obe države. Čini se kao da smo „ni na nebu ni na zemlji“, dodaju meštani.
Sveto Vilotić je predsednik Mesne zajednice i poštar. Kako bi svim stanovnicima dostavio poštu, nekoliko puta dnevno prelazi iz Srbije u Bosnu i obrnuto, i to već više od dvadeset godina.
Jedan od velikih problema meštana su institucije koje se nalaze na teritoriji BiH, dok su pod nadležnošću Srbije. Škola, policijska stanica, prostorije mesne zajednice i trgovina protestvaju u Srbiji, dok bosanska policija obezbeđuje događaje u Srbiji.
Stanovnici čekaju obnovu lokalnih puteva
Putna infrastruktura u Sastavcima je u lošem stanju. Obećana je rekonstrukcija glavnih puteva kroz ovo selo, ali se još uvek čeka.
– Ne treba nam mnogo, samo da možemo proći kroz našu ulicu kada padne kiša ili sneg. Ne tražimo luksuzne puteve, vozimo polako i nismo vlasnici nekih skupih automobila. Samo da možemo doći do svojih kuća kad su kiše i snegovi. Mi smo ljudi koji su odrasli ovde i ne očekujemo posebne uslove. Značilo bi nam da se postojeći put malo popravi, dodaje Rajko.
Jedinstvo jače od svega
Međutim, postoji i dobra strana u svemu ovome. Ove granične komplikacije nikada nisu sprečavale meštane da žive složno i pružaju jedni drugima podršku. Već pola veka svake godine organiziraju okupljanje na kojem se druže i takmiče u različitim disciplinama. Ovo sportsko okupljanje, koje obeležava zajedništvo, održano je čak i tokom pandemije, pružajući joj status jedne od najdužih tradicija u Srbiji.
Neverovatne situacije u pograničnom selu Sastavci kod Priboja Autor: RINA
– Da je ovo mesto veoma popularno pokazuje podatak da se na jednom takmičenju u fudbalu okuplja preko 40 klubova. Često se dešava da takmičar u disciplini bacanja kamena napravi međunarodni incident tako što kamen prebaci iz Srbije u Bosnu. Najvažniji su dobri međunarodni odnosi; da ih nema, ne bi ni ovo selo postojalo. To takođe pokazuje da se nešto što je nerazdvojno, kao što su ljudi i njihove sudbine, ne može razdvojiti, zaključuje Lazar Rvović, predsednik opštine Priboj.
Selo Sastavci nalazi se na 16,8 kilometara od Priboja i 17,3 kilometara od Rudog. Do Pljevalja u Crnoj Gori je malo dalje, tačno 35,7 kilometara. U njemu živi nekoliko stotina ljudi koji, iako ih razdvajaju granice, žive složno već decenijama.
Kurir.rs/RINA
Bonus video:
Izvor: Kurir.rs/MojaTV.rs