Posle osvajanja vrhova Elbrus na Kavkazu (najviši vrh Evrope i Rusije 5.642 m.n.v. – https://svetasrbija.org.rs/?p=716) i vrha Ararat u Turskoj (5.137 m.n.v. – https://svetasrbija.org.rs/?p=335) zastava Svete Srbije ovog puta u rukama Dalibora Nikolića Dabca zavijorila se i na putu ka vrhu Severne Afrike, Toubkal (4.167 m.n.v.).
Zajedno sa zastavom Svete Srbije bila je i zastava bratskog udruženja sa Krfa grčko-srpskog prijateljstva.
Član Svete Srbije se uputio na ovaj put u Afriku i uspon na najviši vrh planinskog venca Atlas, zajedno sa svojim prijateljem Kostom Marinkovićem.
Po dolasku u Maroko, ekspedicija je najpre posetila grad Ait Ben Hadu (Aït Ben Haddou). Izgrađen na jednoj strani brda u sred kamenite pustinje, ovaj drevni grad još uvek ima svoje zidine i odiše istorijom berberskih naroda. Utvrđenje je nekada predstavljalo važnu stanicu za karavane koji su putovali iz Sahare u Marakeš – trgovačku Medinu ovog dela sveta. Grad se nalazi na strateškom mestu između prolaza u Atlas planinama na zapadu i Dra doline na istoku.
Zidovi su građeni od trske i blata, te zahtevaju redovno održavanje. Od 1987. ovo mesto je pod zaštitom UNESKA. Sa druge strane reke se danas nalazi moderni deo grada u kom ima restorana i hotela, a cela ova regija je jedan veliki filmski studio. Tako su u ovom utvrđenju snimani Gladijator i Igra prestola, a u Maroku je sniman i deo Ratova Zvezda.
Iz Ait Ben Hada put je dalje vodio ka selu Imlil. Po dolasku u njega ekipa je bila u niskom startu za planinarski poduhvat koji je bio pred njima. Ujutru nakon izlaska iz Imlila, mesta koje se nalazi u podnožju Toubkala najvišeg vrha Severne Afrike, on se prikazao u svoj svojoj silini kao ogromna stenovita piramida prekrivena snegom. Tako je počeo prvi dan uspona, a ovaj kadar vrha od 4.167 metara nadmorske visine, našem alpinističkom dvojcu bio je stalno na perimetru staze kretanja.
Dan je bio sunčan, ali ne previše topao, niti previše hladan, kao poručen za planinarenje i uživanje u prirodi. Iz pustinjskog i kamenitog pejzaža prešli su u travnata prostranstva, krećući se paralelno sa rekom koja je dolazila sa snežnih planinskih vrhova. Od ukupno osam sati kretanja do planinarskog doma, samo su četiri sata bila aktivnog hoda, toliko je staza bila atraktivna i bogata prelepim prizorima od kojih zastaje dah.
Drugog dana penjanja, ustajanje je bilo pre 4:00, da bi iz planinarskog doma krenuli pre 5:00 ujutru. Stavili su dereže (navlake za planinarenje) na cipele i našli se u koloni koja se polako kretala ka vrhu. Delovalo je da će ovo biti još jedan rutinski uspon gde su jedine prepreke kondicija (koju su imali) i visinska bolest (za koju su bili spremni). Međutim, kako je vrh bio bliži, tako je vetar bio sve jači.
Ekipa je morala da zastane iza jedne stene kako bi se bar na trenutak zaklonili, ali je vetar fijukao svuda oko njih brišući sve pred sobom nedozvoljavajući ni trenutak predaha. Ono što je činilo ovu situaciju složenom jeste bio sledeći deo maršrute ka vrhu, kojoj je ovakva vremenska situacija duvanja vetra velike brzine i siline, stvarala nemoguće uslove za kretanja planinara.
Završni deo uspona je vodio preko grebena gde je postojala ozbiljna opasnost da ih jači nalet vetra odgurne sa planine niz stenovitu strminu. Kada su vodiči drugih planinara oko njih pošli nazad, oni su ipak odlučili da nastave. Međutim, kada je pukla dereza Kosti na nozi i spala sa planinarske cipele, tu je donesena odluka da je povratak bezbednija opcija nego nastavak do vrha koji je bio na još 1.000 metara od njih.
Kada su se vratili do planinarskog doma, magla se već spustila, a sa planine ih je ispratio sneg. Interesantno je bilo to što su predeli gde su prethodnog dana prošli po suvom okupani u prašinu, sad su bili pod belim pokrivačem. Vrh koji je bio nadohvat ruke ipak je ostao za osvajanje u sledećoj godini.
”Toubkal” – najviši vrh Severne Afrike
Afrika, Maroko, istorijske ulice Rabata, Marakeša i Ait Ben Hala, pijace na otvorenom… selo Imlil… začinjeni specijaliteti…zatim Kazablanka, najveći grad Maroka i glavna marokanska luka…….. svi koji krenu put uspona Toubkal, najvišeg vrha Severne Afrike, manje više prolaze ovu maršrutu.
On pripada planinskom lancu Atlas u severozapadnoj Africi, koji se prostire dužinom od 2.300 kilometara kroz Maroko, Alžir i Tunis. Najviši vrh Atlasa je Toubkal sa 4.167 metara (13.671 ft) i nalazi se u južnom Maroku. Planine Atlasa grade klimatsku razdelnicu između područja vlažne klime severozapada Afrike i Sahare, a mediteransku i atlansku obalu odvajaju od ove ekstremno sušne pustinje.
Atlas planine su prvenstveno naseljene populacijom Berbera. Izrazi za ‘planinu’ su adrar i adras u nekim berberskim jezicima. Veruje se da su ovi termini srodni današnjem toponimu Atlas. Planine su takođe dom brojnim životinjama i biljkama koje se uglavnom nalaze u Africi, ali neke od njih ogu se naći i u Evropi. Mnoge od ovih vrsta su ugrožene, a neke su već izumrle. Vreme je hladnije, ali ima sunčana leta, te prosečna temperatura iznosi 25 °C.
Homer i Herodit, antički grčki pisac i istoričar, videli su u Atlasu zapadnu granicu tada poznatog sveta. Arapski geografi iz vremena ekspanzije islama smatrali su da je Atlas svojevrsno ostrvo između mora i pustinje. I za njih je Atlas bio krajnja tačka na zapadu poznatog sveta, dok su mu na istoku pripisivali i neka područja koja se danas ne smatraju delom ovog planinskog lanca.
Kurir.rs