Na društvenim mrežama u Srbiji deluje više raznih opskurnih organizacija koje se predstavljaju kao zaštitnici od pedofila. Njihovi članovi koriste lažne profile kako bi se pretvarali da su maloletnici, ugovaraju sastanke s pedofilima, prete im, ponižavaju ih, pa čak i fizički nasrću na njih, dok sve snimaju i objavljuju online!
Iako su pedofili najgora pretnja svima i svi žele da budu spriječeni u svojim jezivim namerama, sagovornici Kurira upozoravaju da su mnoge od ovih grupa takođe opasne, jer samoinicijativno ‘deljenje pravde’ van zakonskih okvira dovodi do besomučnog nasilja i haosa!
Jedna takva grupa, nazvana “Fortis”, koja je nedavno postala aktivna, objavila je dva snimka u kojima prikazuju kako je prošao susret s pedofilima s kojima su se dopisivali, predstavljajući se kao petnaestogodišnja devojčica.
Zastrašujuće nasilje
“Ošuriću te od batina”, izjavljuje član grupe, muškarac čije se lice ne vidi, dok se starijoj osobi unosi u lice.
U drugom snimku, muškarac srednjih godina, koji je očekivao susret s petnaestogodišnjakinjom, kleči dok mu se dobrih proporcija muškarac sa tetovažama unosi u lice i govori: “Mogao si mnogo gore proći!”. Ovaj se moli za oprost i obećava da to nikada više neće ponoviti.
Članovi grupe ne otkrivaju svoje identitete, a glas im je prilagođen uz pomoć tehnologije, ili jednostavno ne govore, već ispisuju tekst na videu.
Iako nema mesta za empatiju prema potencijalnim predatorima, ovi snimci su uznemirili javnost jer članovi ove organizacije ponašaju se zastrašujuće nasilno, te se postavlja pitanje ko su zapravo, gde su granice i šta su sve spremni da urade.
Dr Ratomir Antonović, kriminolog, navodi za Kurir da su ovakve grupe opasne jer deluju van zakonskih okvira kao posebne parapolicijske organizacije, i nikada se ne zna s kim će se obračunati.
– U njihovom delovanju postoje elementi krivičnog dela koje se naziva samovlašće, jer, ako su bili na tragu licima za koje su sumnjali da su pedofili, o tome su trebali obavestiti nadležne organe, odnosno policiju i tužilaštvo. Niko nema pravo da sprovodi zakone koji pripadaju državi i koje samo država može izvršiti kroz svoje organe. Trebamo zaštititi decu na internetu, ali to se mora uraditi na institucionalan način. Ovakve grupe su opasne jer mogu optužiti za krivicu i one koji su zapravo nevini, a i niko ne zna njihovu edukaciju i kompetenciju… Takođe, postoji opasnost da se obračunavaju s različitim društvenim grupama, poput migranata i sl. – kaže on.
Neke od ovih grupa deluju kao da su na mrežama kako bi sakupljale lajkove. Njihovi članovi ulaze u “akciju” protiv pedofila, stavljaju kapuljače, opremaju se palicama, a zatim u snimku obaveštavaju da nastavlja sledi. Obično nema nikakvog nastavka.
Podstrekivanje
Antonović naglašava da su motivi članova ovih grupa raznovrsni, od potrebe da se ponašaju kao policajci, preko ličnih razloga i osvete, do želje za ličnom promocijom… Međutim, opasno je što objavljanje ličnih podataka osoba osumnjičenih za pedofiliju može podstaknuti nekog njihovog “prijatelja” na društvenim mrežama da počini krivično delo.
– Postoji mnogo organizacija koje podržavaju uspostavljanje javnog registra pedofila, ali one se bore za to na institucionalan način.
I Igor Jurić iz Centra za nestalu i zlostavljanu decu (CNZD), kojem je ćerka Tijana oteta i ubijena 2014. godine, izjavljuje da niko nema pravo da uzima pravdu u svoje ruke.
– Zamislite da su svi roditelji dece u Ribnikaru uzeli pravdu u svoje ruke ili bilo ko ko je izgubio nekoga od strane treće osobe?! Zato postoje zakoni, zato postoji država. CNZD često dobija anonimne prijave o pedofilima, a naša uloga je da ta saznanja šaljemo policiji koja zatim može preduzeti odgovarajuće radnje i eventualno dodatno pratiti sumnjive osobe. Šta bi bilo kada bi svi postupali po načelu ‘oko za oko, zub za zub’?! Da sam ja uzeo pravdu u svoje ruke, verovatno bi neko iz porodice ubice mog deteta stradao. No, to nema smisla. Ako želimo biti civilizovana država i poštovati zakon, ovakve stvari ne bi trebale da se dešavaju! – ističe Jurić, dodajući da se zalaže za javnost registra pedofila, ali da takva inicijativa mora proći javnu raspravu, pa je država ta koja donosi konačnu odluku.
Bonus video:
Izvor: Kurir.rs/MojaTV.rs