U današnjem društvu, ravnoteža između posla i roditeljstva postaje sve teža, dok se potražnja za dadiljama neprestano povećava. Ovaj fenomen nije ograničen samo na Beograd, već obuhvata i manje gradove kao što su Kikinda, Kragujevac i Niš.
U tom kontekstu se postavlja pitanje da li bi cene za čuvanje dece trebale varirati u zavisnosti od lokacije, s obzirom na to da obaveze i odgovornost ostaju iste?
Čuvanje dece je tema koja često izaziva debatu širom Srbije. Sa našim standardima i stalnim poskupljenjima u svim oblastima, zapošljavanje dadilja ili bilo kakva pomoć oko dece postala je luksuz koji može priuštiti samo mali broj ljudi. Ipak, u situacijama kada je ovo jedina opcija, mnogi roditelji se suočavaju sa konfliktom između realnosti i mogućnosti.
Kada imamo radnu subotu, moramo se vratiti na posao, a nemamo mesto u vrtiću, ili kada radimo drugu smenu, većina se našla u začaranom krugu potrage za pristupačnom pomoći koju mogu platiti od prosečne srpske plate.
Prošle godine je objava dadilja iz Srbije privukla veliku pažnju, predstavljajući „tarifu“ za čuvanje dece. U toj objavi je jasno navedeno:
Tarifa dadilje na osnovu potrebe
„Cena povremenog čuvanja jednog deteta iznosi između 800 i 1.100 dinara, dok za dvoje varira od 1.300 do 1.800 dinara. Šta obuhvata povremeno čuvanje? Angažujete dadilju koja nema fiksne dane i vreme, već je zovete po potrebi. Ne plaćate je kada je bolesna ili kada putuje, i nema plaćene godišnje odmore i praznike. Dakle, ona može raditi u više porodica i ne uživa benefite kao dadilja sa fiksnom mesečnom platom koja uključuje godišnje odmore, praznike, i bolovanja.“
Cena i plata stalno zaposlene dadilje
Dalje, navodi se da su plate fiksnih dadilja za osmočasovno radno vreme između 700 i 1.000 evra, što rezultira satnicom od 450 do 650 dinara.
Reakcije na ovu situaciju su bile žestoke, a mnogi su bili iznenađeni koliko su cene porasle, dok su drugi naglasili koliko je posvećenost dadilja potcenjena u kontekstu povremenih angažmana.
I jedni i drugi imaju pravo. Cene za čuvanje dece su iznad tog nivoa koji mnogi roditelji mogu priuštiti, ali istina je da ovim ženama poveravamo ono najdragocenije što imamo. One su tu da uteše, zagrle, nahrane, uspavaju i, koliko god je to moguće, zamene mame i tate.
Šta misli tata iz Kikinde
U vezi sa tim, termin dadilja često se povezuje sa Beogradom. S obzirom na veoma visoku potražnju za dadiljama u prestonici, dok među mamama vlada ozbiljan “rat” o tome koja će pre naći pouzdanu osobu, mnogi su smatrali da u manjim mestima to nije tako teško naći, i to po povoljnijoj ceni. Ipak, pokazalo se da i u gradovima poput Kikinde, Užica, Kragujevca i drugih to postoji određena potražnja za ovim uslugama, ali po cenama koje neki roditelji smatraju previsokim s obzirom na lokalne plate.
„Ne tražim da mi neko čuva dete besplatno, ali koliko je realno da za 26 radnih dana traži 117.000 dinara u Kikindi, gde su plate 50-60-70.000? Pominje odgovornost, a kako bi onda trebao biti plaćen vozač autobusa koji odgovara za 54 putnika? Treba li mu dati zlatnu polugu posle svake vožnje? Mnogi će ostati kod kuće dok ne shvate da ne žive u Beogradu, nego u Kikindi“, napisao je tata.
Neki su podržali cenu koju je dadilja tražila, ističući da njen posao podrazumeva puno radno vreme, što znači da čuva dete osam sati dnevno, pet dana u nedelji. Naglasili su odgovornost koju ovaj posao nosi i činjenicu da često uključuje vaspitanje i svakodnevnu brigu o detetu.
“1.000 evra mesečno bez prijave je još uvek prihvatljiva cena, čak i u Kikindi,” jedan je od komentara.
„Tražite od nekoga da radi 9 sati dnevno, 6 dana u nedelji:
1) Bez doprinosa
2) Bez prava na plaćeno bolovanje
3) Bez prava na godišnji odmor
Kada bi tu osobu zaposlili na minimalac, troškovi bi iznosili oko 100 hiljada dinara. Iznos koji je žena tražila je samo 15% veći od neto minimalca u Srbiji. Sramota je smatrati da vreme osobe kojoj biste poverili dete nije vredno toga“, dodala je druga komentar.
„8 sati po 500 dinara nije 4.500, već 4.000 dinara. Tako si joj odmah poveća iznos za 13.000 dinara više nego što je tražila. A 26 radnih dana znači svaki dan osim nedelje neko ko ti čuva i vaspitava dete 8 sati. U suštini, skinula ti je skoro svu obavezu oko roditeljstva. Ti si kao teča detetu, svratiš pred spavanje i provodiš vreme samo nedeljom“, istakao je Nestor.
A šta misle dadilje
Kako bi se bolje razumele cene čuvanja dece u manjim gradovima, predsednica Udruženja dadilja Srbije, Taša Šarap, otkrila je više informacija o tržištu rada za dadilje van Beograda.
Prvo, kako izgleda potražnja za dadiljama u gradovima van Beograda.
„Potražnja u drugim gradovima je dosta manja. Kragujevac i Novi Sad imaju značajnu potražnju, dok u ostalim gradovima ona uglavnom izostaje.“
A koje su cene?
„Cene van Beograda su znatno niže. Neke porodice se odlučuju za plaćanje po satu, dok se druge odlučuju za mesečnu platu jer im to dolazi povoljnije. U mestima poput Kragujevca, Niša, Pančeva, cena po satu iznosi oko 500 RSD, a mesečne plate za dadilje koje rade puno radno vreme su između 50 i 60 hiljada dinara. U nekim mestima čak i manje.“
Dadilje se često suočavaju s teškoćama prilikom naplate usluga, a Taša je podelila svoje iskustvo kako to izgleda.
„Dadilje u drugim gradovima često rade ovo kao primarni posao, i teško im je da naplate svoje usluge jer im je to jedini izvor prihoda, a porodicama predstavlja veliki trošak. Mi, kao Udruženje, se trudimo da motivišemo dadilje iz manjih gradova da dolaze na edukacije koje organizujemo, kako bi se nadogradile i mogle unaprijediti svoje usluge i odgovarajuće naplatiti. Tada bi i roditelji bili zadovoljni, dobijajući dadilju sa znanjem, a dadilje bi mogle naplatiti više za svoje usluge.“
„Van Beograda, usluge čuvanja dece često traže porodice koje imaju privatne firme ili neki član porodice radi u inostranstvu, a majke često ostaju same sa decom. Mnoge žene iz manjih gradova se odlučuju raditi u Beogradu kao live-in dadilje jer im je teško naplatiti svoje usluge u svojim gradovima.“
Ova profesija nije samo fizički zahtjevna, već izuzetno emocionalno iscrpljujuća. Dadilje su često poput drugog roditelja i igraju ključnu ulogu u životima dece. Iako je čuvanje dece postalo luksuz za mnoge porodice, mnogi i dalje prepoznaju vrednost ovih usluga, osobito kada su potrebni stručnost, strpljenje i briga, bez obzira na grad u kojem se nalaze.
Evo šta kažu građani o svemu ovome
„Satnica za čuvanje dece i starijih osoba je 400-500 dinara i u Vranju, gde su plate još niže. I to je malo, trebalo bi biti još više.“
„U Požarevcu cene se kreću od 500 do 700 dinara po satu. Čak i da je 2.000 dinara po satu, ne bih mogao priuštiti tu uslugu.“
„I u Nišu, dadilje naplaćuju 450/500 dinara pa i više po satu. Dadilje su luksuz i stoga su skupe. Postoje čuvaonice koje su jeftinija varijanta, kao i vrtići. U Beogradu sam plaćala vrtić za dete 37.000 dinara jer naravno nismo imali pravo na subvencije.“
Kurir.rs/Zadovoljna
Izvor: Kurir.rs/MojaTV.rs